bolespoljub-275x300Bolest poljupca ili infektivna mononukleoza je veoma aktualna zarazna bolest u BiH u posljednje vrijeme. Registrovan je povećan broj oboljelih među omladinom i djecom u obdaništima i osnovnim školama. Ovo oboljenje se u više od 50% slučajeva klinički manifestuje karakterističnim simptomima, kao što su: angina, povišena temperatura, malaksalost i glavobolja.

Pripremila

Prof.dr. Mirsada Hukic

Bolest poljupca ili infektivna mononukleoza je veoma aktualna zarazna bolest u BiH u posljednje vrijeme. Registrovan je povećan broj oboljele omladine i djece u obdaništima.

Infektivnu mnonukleozu u 90% slučajeva uzrokuje infekcija sa Epstein-Barrovim virusom (EBV), a u preostalih 10 posto citomegalovirusom (CMV). EBV se prenosi najčešće pljuvačkom, rjeđe transfuzijom krvi, dok prenošenje seksualnim putem nije razjašnjeno, iako je virus dokazan u vaginalnom i cervikalnom sekretu.

Infekcija je široko rasprostranjena, najčešće se zbiva u ranom djetinjstvu ili u pubertetu. Infekcija može proteći bez simptoma ili može uzrokovati različite kliničke forme bolesti. Međutim, poslije i manifestne i asimptomske infekcije EBV perzistira doživotno u organizmu. Do reaktivacije virusa virusa može doći nakon pada imuniteta osobe koja ga nosi, tako da do ove pojeve često dolazi kod imunokompromitovanih bolesnika.

Većina primarnih infekcija kod djece su asimptomatske. Kod adolescenata i mladih osoba, klasični sindrom koji se povezuje sa primarnom infekcijom je infektivna mononukleoza.

Infektivna mononukeoza je akutna limfoproliferativna bolest, koja se razvija kod velikog broja adolescenata i mlađih osoba. Inkubacija traje 30-50 dana. Ovo oboljenje se u više od 50% slučajeva klinički manifestuje karakterističnim simptomima, kao što su: angina, povišena temperatura, malaksalost i glavobolja. Prisutno je povečanje limfnih čvorova i slezene, te ijeđe povećanje jetre, koje je praćeno žuticom. Infektivna mononukleoza je u većini slučajeva dobroćudno oboljenje, posebno kod djece. Kod starijih klinička slika može biti teža, sa komplikacijama (neurološke, rjeđe-hepatične i hematološke). Vrlo rijetko ova bolest može prijeći u hronični tok i završiti sa limfoproliferativnim oboljenjem. U trudnoći ne oštećuje plod i nije indikacija za prekid trudnoće. U imunokompromitovanih, naročito poslije transplantacije organa često ima atipičan tok, sa simptomima od strane probavnog trakta ili oštećenjem i odbacivanjem transplantata.

Hronična EB virusna infekcija javlja se u vidu brojnih teških hematoloških poremećaja, hepatitisa i pneumonitisa sa visokom smrtnošću, te kao hronična mononukleoza i sindrom hroničnog zamora. Hronične EBV infekcije nisu dovoljno patogenetski razjašnjene.

EBV je uzročnik malignog oboljenja epitelnih ćelija koji se manifestuje kao Burkitt-ov limfom i nazofaringealni karcinom. U serumu ovih pacijenata prisutni su povišeni titrovi antitijela na virusne antigene. U tumorskom tkivu mogu se otkriti DNA EB virusa i virusni antigeni. Kod imunodeficijentnih bolesnika mogu se javiti B limfomi koji se dovode u vezu s EBV.

Prisustvo EBV u epitelnim ćelijama i B-limfocitima izaziva intenzivan humoralni imuni odgovor sa širokim spektrom antitijela na različite virusne antigene, potpunim ćelijskim imunitetom i sekrecijom limfokina. Smatra se da je za kontrolu EBV infekcije najznačajniji ćelijski imunitet.

Laboratorijska dijagnostika

Serološka dijagnostika: je metod izbora u dijagnostici EBV infekcija. Detekcija heterofilnih antitijela (Paul-Bunnel-ov test, Monosticon) koristi se za postavljanje dijagnoze IM (pozitivna u 80-85%). Lažno negativne reakcije moguće su u djece ispod 5 godina, a lažno pozitivne u hematološkim malignitetima.

EBV specifičnim serološkim testovima moguće je određivati antitijela prema virusnim antigenima, te odrediti njihov titar. Razvijeni su testovi: IIF, IPA, ELISA. Ovi kvantitativni testovi su značajni za procjenu stanja infekcije.

Zavod za biomedicinku dijagnostiku i ispitivanje Nalaz, vrši laboratorijsku dijagnostiku infektivne mononukleoze i procjenu stanja bolesti na osnovu praćenja titra specifičnih antitijela.

Prevencija i terapija

Mononukleoza se prenosi pljuvačkom i bliskim kontaktom. Oboljeli mogu prenijeti bolest na druge dok imaju znakove bolesti, ali izlučivanje virusa u slini može trajati godinu dana i više nakon infekcije. U cilju prevencije infekcije preporučuje se izbjegavanje ljubljenja ili dijeljenja pribora za jelo s osobom koja ima mononukleozu.

Nekoliko antivirusnih lijekova inhibiše EBV u laboratorijskim uslovima, ali ni jedan od njih nije dao značajnije efekte u kliničkoj primjeni. Humani alfa – interferon smanjuje postotak ekskrecije EBV u recipijenata bubrega. Bolesnicima se preporučuje mirovanje, izbjegavanje fizičkih napora najmanje 6 – 8 sedmica, obaranje visoke temperature, uzimanje veće količine tekućine i jačanje imuniteta.