Bakterijska vaginoza
Upotreba antibiotika širokog spektra djelovanja, hormonalna terapija, upotreba različitih antiseptika za intimnu higijenu, stres, česta promjena spolnih partnera itd., mogu dovesti do poremećaja u normalnoj bakterijskoj flori vagine. Vagina kod žena reproduktivne dobi je naseljena laktobacilima, koji se smatraju čuvarima vaginalnog ekosistema. Pored njih u vagini se nalaze i druge bakterije i gljive, ali u malom broju. Laktobacili stvaraju mliječnu kiselinu čime inhibiraju rast patogenih mikroorganizama. Ako se njihov broj smanji ili se antibioticima potpuno uklone, njihovo mjesto odmah zauzimaju drugi mikroorganizmi iz vagine, koji uzrokuju bakterijsku vaginozu. Bakterijska vaginoza je definirana 1984 god kao “zamjena laktobacila vagine sa karakterističnim skupinama bakterija, zbog čega su izmjenjena svojstva vaginalnog iscjetka”.
Klinička slika
Klinički znaci i simptomi bakterijske vaginoze su: pojačan vaginalni iscjedak sivo bijele boje, konzistencije poput mlijeka, intenzivnog mirisa po ribi, koji dolazi iz rodnice, a koji se pojačava nakon spolnog odnosa, rijetko se javlja svrbež i peckanje nakon i pri mokrenju, te bol, najčešće pri spolnom odnosu.
Bakterijska vaginoza je udružena i sa povećanim rizikom od nekoliko patoloških stanja uključujući: postoperativne infekcije nastale poslije histerektomije, postabortalnu pelvičnu inflamatornu bolest i endometritis. Kod trudnica sa bakterijskom vaginozom povećan je rizik od zapaljenja posteljice, neonatalne sepse i preranog poroda. Jedna od posljedica bakterijske vaginoze može biti i karcinom cerviksa, zbog onkogenog potencijala nitrozamina, koje produciraju anaerobne bakterije povezane sa bakterijskom vaginozom.
Bakterijska vaginoza se najčešće javlja kod spolno aktivnih žena u reproduktivnom razdoblju života. Od bakterijske vaginoze češće oboljevaju žene koje su imale prvi spolni odnos prije 17 godine života te više od 5 seksualnih partnera, korisnice intrauterinih uložaka, pušači, te osobe koje boluju od neke druge spolno prenosive bolesti. Bakterijsku vaginozu mogu imati i mlade djevojke koje nikada nisu imale spolni odnos, kao i žene u postmenopauzi.
Bakterijska vaginoza nastaje udruženim djelovanjem više različitih vrsta bakterija, među kojima su: Gardnerella vaginalis, te pripadnici rodova Prevotella, Peptostreptococcus, Mycoplasma i Mobiluncus. Dokazano je da je Gardnerella vaginalis dominantan mikroorganizam kod 95 % žena sa kliničkim znacima vaginoze mada je ona izolovana iz vaginalnog iscjetka i kod 40 do 50 % zdravih žena.
Prirodno stanište za G. vaginalis je vagina. G. vaginalis je nađena kod skoro 100% žena sa bakterijskom vaginozom kao i u uretri njihovih seksualnih partnera. Uretra muških seksualnih partnera je kolonizirana sa istim biotipom G. vaginalis kojim je inficirana njihova seksualna partnerka.
Dijagnostika
Dijagnoza bakterijske vaginoze se postavlja kliničkim i mikrobiološkim pregledom. Dijagnostika se temelji na osnovu Amselovih kriterija, koji uključuju: prisustvo vaginalnog iscjetka, miris na ribu, kiselost veću od pH 4.5 clue ćelije, prisustvo i izolacija G. vaginalis iz brisa vagine.
Terapija bakterijske vaginoze je vrlo složena i usmjerena na uspostavljanje normalnih „ekoloških“ odnosa u vagini.
Prof.dr. Mirsada Hukić
