Virusini-hepatitis1Postoje patogeni virusi, koji nakon primarne infekcije nikada više ne napuštaju svog domaćina. Ovi virusi su uzročnici trajnih virusnih infekcija. Trajne virusne infekcije se mogu manifestirati kao latentne, hronične i spore, te onkogene infekcije (uzročnici karcinoma).

Naši odbrambeni mehanizmi su nemoćni u odbrani od ovih virusa. Najveća prijetnja za osobe inficirane ovim virusima je pad imuniteta, koji dovodi do aktivacije virusa i nastanka teških bolesti koje oni uzrokuju.

Virusi su najsitniji infektivni agensi, koji mogu živjeti samo u živoj ćeliji. Nakon ulaska u osjetljive ćelije našeg organizma, virusi ih „osvajaju“ i sve njihove funkcije okreću u svoju korist. Ćelije služe virusu, vrše sintezu njegovih enzima, proteni, nukleinskih kiselina, omogućava njegovo umnožavanje i oslobađanje iz ćelija. Virusi i ćelije su snažno povezane i djeluju jedni na druge. Ishod virusne infekcije, sudbina ćelije i čitavog organizma ovise kako o osobinama virusa, tako i o osobinama napadnutog domaćina.

Virusi mogu biti različitog stepena patogenosti od vrlo niskog do vrlo visokog. Oni mogu napadati različite organe i tkiva, te uz to vješo izbjegavati odbrambene mehanizme domaćina. Osobito su opasni „novi“ i „povampireni stari“ virusi, prema kojim naš organizam nema dobro razvijenu zaštitu.

Na tok i ishod infekcije utiče imunološki status domaćina. Genetska konstitucij inficirane osobe. Dobro je poznato da genetski faktori utiču na osjetljivost prema nekim virusima, kao što su naprimjer herpesvirusi, influenca itd. U zavisnosti od genetskog nalijeđa, svaka osoba ima više ili manje izražena vezna mjesta (receptore) za viruse, od čega i zavisi osjetljivost na infekciju. Osjetljivost na virusnu infekciju povezana je i s životnom dobi. Infekcije nekim virusima, poput virusa mumpsa, poliomijelitisa, EBV ili hepatitisa, javljaju se u blažim kliničkim oblicima u bolesnika dječje dobi. Međutim, rotavirus i respiratoni sincicijski virus uzrokuju teže oblike bolesti u djece. Na ishod virusne infekcije i klinički tok bolesti utiču hormonalni status i ishranjenost domaćina. U toku trudnoće neke virusne bolesti se javljaju se mnogo težim oblicima nego kod drugih osoba. Tako naprimjer, žene u trećem trimestru trudnoće su podložne teškom obliku hepatitisa E. Fulminantni hepatitis sa smrtnim ishodom je kod njih gotovo u 20%, dok kod ostalih iznosi svega 0,1 – 1% slučajeva. Neishranjenost znatno može pogoršati klinički tok virusne infekcije.

Nakon infekcije virusima postoje dva moguća ishoda interakcije virusa i ćelija domaċina. Jedan ishod je pojava infekcije u toku koje se virusi razmnožavaju i oslobađaju iz inficirane ćelije. Za vrijeme oslobađanja virusa dolazi do smrti ćelije. Virusna infekcija ne mora se uvijek završiti smrću ćelije, nego virusi uzrokuju trajnu infekciju ćelije. Među virusima koji mogu uzrokovati trajne infekcije su: virus hepatitisa B, virus hepatitisa C, papilomavirusi, herpesvirusi , itd.

Razlikuju se četiri tipa trajnih virusnih infekcija:

  • Latentna virusna infekcija se javlja kada nukleinska kiselina virusa ostaje u ćeliji, najčešće ugrađena u ćelijsku DNA slučaj u toku infekcije sa HIV, herpes simplex virusom i virusom varicella zoster. Latentne virusne infekcije se mogu reaktivirati slabljenjem imunološkog odgovora i izavati bolest koja klinički ne mora biti ista kao i kod prve infekcije i njene manifestacije.
  • Hronična virusna infekcije je stalno prisustvo virusa u tijelu domaćina u toku dužeg vremena. Hronično inficirane osobe često nemaju vidljive znake i simptome bolesti, ali zbog prisustva virusa i izlučivanjem virusa sekretima i ekskretima stalna su opasnost za širenje virusa na osjetljive osobe. Kod hronično inficiranih osoba ne javljaju se klinički akutne reaktivacije.
  • Onkogene (tumorske) infekcije su posljedica infekcije tumorskim virusima. Među najpoznatijim su: Epstein Barrov virus (EBV) uzrokuje nazofaringealni karcinom i Burkittov tumor; Virus hepatitisa B i Virus hepatitisa C uzrokuju karcinom jetre; Herpes simpleks tip 2 i HPV uzrokuju karcinom grlića maternice, HIV uzrokuje Kaposi sarkom, itd. Ovi virusi perzistiraju u napadnutim ćelijama u kojim pokreću proces onkogeneze. Onkogeneza je višestepeni proces, koji podrazumijeva višestruke genetske promjene da bi se normalna ćelija pretvorila u malignu.
  • Spore virusne infekcije imaju veoma dug inkubacioni period, koji može da bude više mjeseci ili godina. Spore virusne infekcije manifestuju se teškom kliničkom slikom i većinom imaju smrtan završetak. Jedan od primjera sporih virusnih infekcija koji se javlja i u BiH je subakutni sklerozirajući panencefalitis – kasna je komplikacija ospica.

Neke virusne infekcija su veoma rasprostranjene u našoj sredini i gotvo da nije moguće od njih se zaštititi. Međutim, protiv nekih od njih postoje vrlo efikasne vakcine koje spriječavaju nastanak bolesti. Na žalost protiv velikog broja infekcija ne postoji vakcina. Tu vam preostaje samo da se čuvate rizika od infekcije (HIV, hepatitis C, HPV, herpes simpleks tip 2, itd.) i da se redovno kotrolišete. Danas postoje veoma osjetljive laboratorijske metoda kojim se može dokazati virusna infekcija u vrlo ranom stadijumu bolesti, kada postoje dobri izgledi za liječenje. Ovo se odnosi prvenstveno na infekcije uzrokovane virusnim Hepatitisima B i C, te humanim papiloma virusom (HPV).

Liječenje virusnih infekcija je vrlo složeno zbog toga što su parazitiraju u ćelijama, gdje su zaštićene od odbrambenih mehanizama domaćina, ali i lijekova. U borbi protiv virusnih infekcija najvažnije je prevencija. Tu se misli na sve vidove prevencije, uključujući izbjegavanje i sprečavanje infekcije, te vakcnaciju. U liječenju virusnih infekcija koristi se i imunomodulacija, tj. mijenjanje imunog odgovora bolesnika primjenom interferona, hiperimunih globulina, monoklonskih antitijela. Premda je za većinu virusnih infekcija i dalje na raspolaganju samo simptomatsko liječenje, za neke od njih postoje određeni antivirusni lijekovi. Antivirusne lijekove je opravdano primjenjivati u bolesnika oboljelih od infekcija koje ugrožavaju život,osobito u imunosuprimiranih bolesnika s oportunističkim virusnim infekcijama.