Alergijske bolesti predstavljaju skupinu različitih kliničkih entiteta kojima je zajednička osnova imunološka upala, uzrokovana reakcijom alergena i antitijela u ponovljenom kontaktu.

Imunološka preosjetljivost – Alergija Imunološki sistem je složeno ustrojstvo, sastavljeno od genskih, molekularnih i staničnih dijelova koji čine zamršenu komunikacijsku mrežu. Pokretanje imunološke reakcije posljedica je dodira organizma sa nekim tuđim antigenom. Imunološka reakcija može se manifestovati kao:

  •  imunost u užem smislu je poželjna otpornost (ubijanje i razgradnja mikroorganizama)
  •  imunološka preosjetljivost-alergija je burna reakcija koja nastaje u kontaktu sa stranim alergenima pri čemu dolazi do oštećenja vlastitih tkiva i organa i
  •  autoimunost (autoagresija, autoalergija) jezajednički naziv za niz oboljenja kod kojih je imunološka reakcija usmjerena protiv vlastitih tkiva i organa.

Alergijske bolesti predstavljaju skupinu različitih kliničkih entiteta kojima je zajednička osnova imunološka upala, uzrokovana reakcijom alergena i antitijela u ponovljenom kontaktu. Civilizacija je u život modernog čovjeka unijela brojne opasnosti iz okoline koje ugrožavaju pojedine njegove sisteme. U tom civilizacijskom okruženju u značajnom su porastu alergijske manifestacije i bolesti. Učestalost im varira, češće se ispoljavaju kod djece, starijih osoba, žena srednjih godina, bijelaca, gradskog stanovništva visokog standarda, a posebno kod osoba koje imaju i gensku predispoziciju. Poseban oblik preosjetljivosti-alergije na spoljne alergene je ATOPIJA. To je kompleksan poremečaj koji karakteriše sklonost stvaranju visokok titra IgE antitijela, udruženost respiratornih i kožnih manifestacija, a uvjetovana je genskim ustrojem jedinke. Atopija se nasljeđuje od oba roditelja, ali za raniju pojavu atopijske bolesti veći uticaj ima ako je majka atopičar. Atopijske bolesti su najčešće alergijske bolesti, razvijaju se kod osoba sa atopijom, a na njih otpada preko 70% svih alergijskih oboljenja. Zastupljenost atopije u opštoj populaciji varira od 30-40%, pri čemu se globalno uzima da postoji kod svake treće, a da svaka šesta osoba ima simptome atopijske bolesti. Povečana prevalenca ovih oboljenja u cijelom svijetu rezultat je:

  •  promjena u načinu života (navike, ishrana)
  •  slabljenje odbranbenih mehanizama organizma
  •  promjene u okolišu, veća koncentracija senzibilisanih tvari (globalna atmosfera).

Za simptome koji nastaju u alergijskoj odnosno atopijskoj bolesti kao što su: astma, rinitis, konjuktivitis, koprivnjača, preosjetljivost na kukce, hranu, lijekove i neke profesionalne alergene odgovorni su oslobođeni posrednici i uzročnici alergijske upale: histamin, triptaza, adenozin, serotonin kao i metaboliti arahidonske kiseline (prostaglandini, tromboksan, leukotrijeni). Simptomi Klinički simptomi su: karakterističan svrbež kože i sluznica, otekline, pojačano curenje iz nosa i suzenje očiju, grč glatke muskulature, hipersekrecija mukoznih žlijezda, suh kašalj, zviždanje u prsima, muka, povračanje. Nespecifične i specifične tvari (alergeni) iz vanjske i unutarnje okoline uglavnom ulaze u organizam:udisanjem, hranom, preko kože i sluznica parenteralno. Alergeni Među nespecifične uzročnike iz unutarnje okoline treba istaći one tvari na koje se ne obraća dovoljna pažnja, osobito formaldehidi čiji su izvori cigarete i drugi duhanski proizvodi, namještaj od iverice, pjene za izolaciju, lakovi za parket, razne boje. Najčešće specifične tvari koje se javljaju u unutarnjoj okolini su alergeni grinja u kućnoj prašini i skladištima, te epitel i dlaka domaćih životinja, od kojih je najučestalija dlaka mačke. Veliki problem sezonskog karaktera je cvijetanje vegetacije. Za alergijske bolesti pri tome su važna cvijetanja triju botaničkih porodica: stabla, trave i korova. Kod nas najranije cvijetaju lijeska i breza (februar-mart), zatim voće u aprilu, potom trave od maja do jula, te vrlo agresivni korovi od augusta do oktobra(ambrozija). U sezoni cvijetanja u naseljenim mjestima se može naći u 1 kubmom metru 20-1000 i više zrnaca peludi naročito ako je vrijeme suho i vjetrovito. Kod osoba koje su osjetljive na pelud dovoljno je 50 zrnaca u 1m kubnom da izazove kliničke simptome. Najčešći nutritivni alergeni koji izazivaju alergijske manifestacije su: jaja, mlijeko, ribe, rakovi i voće.U pojedinaca su značajni i emocionalni, fizikalni alergeni (napor, hladan zrak), medikamenti (acetilsalicilna kiselina, nesteroidni antireumatici, antibiotici i dr.), te alergeni otrova kukaca (pčele, ose, stršljena), naročito u ljetnim mjesecima. Oni uzrokuju alergijske upale koje se manifestuju u dišnom, probavnom sistemu i na koži. Česte pseudoalergijske reakcije koje se klinički manifestuju simptomima alergijske bolesti izazivaju niskomolekularne tvari (lijekovi,) te hemikalije u hrani, pićima (aditivi, konzervansi, umjetne boje). Svi ti podražaji iz okoline u predisponiranih osoba pokretači su alergijske upale. Dijagnostika Rana dijagnostika alergije i početnih simptoma alergijskih bolesti su od posebnog značenja, jer se preventivnim mjerama može ublažiti, pa i spriječiti ispoljavanje težih oblika oboljenja. Dijagnostika svih alergijskih bolesti zahtijeva, osim iscrpne anamneze te kliničkog pregleda i druge laboratorijske i funkcionalne pretrage, kojima potvrđujemo prisutnost specifične senzibilizacije. Cilj dijagnostičkog postupka je utvrditi je li pacijentova bolest uzrokovana alergijom i ako jest, treba pokušati definirati specifični alergen ili alergene jer je Idealno liječenje svih alergijskih oboljenja otkrivanje uzroka i njihovo otklanjanje.

Prof.dr. Nerma Sijerčić