Dijagnostika neplodnosti

PREPORUČENE PRETRAGE ZA DIJAGNOSTIKU NEPLODNOSTI

(Prema abecednom redu)

· Anti-Mullerian hormon (AMN)

Anti-Mullerian hormon je protein koji kod ljudi inhibira razvoj Mullerian-ovog duktusa u muških embrija. Ova antitijela se određuju kod žena koje su pod slikom preuranjene menopauze, koje imaju povišenu razinu (folikulo stimulirajućeg hormona) FSH treći dan ciklusa, kod kojih su razlozi neplodnosti nerazriješeni, te kod kojih je slab odgovor na gonadotropnu stimulaciju.

Uzorak : serum

· Antinuklearna antitijela (ANA )

Antinuklearna antitijela su usmjerene protiv nukleusa (jedra) ostalih stanica u organizmu, odnosno organizam stvara antitijela na vlastite stanice s ciljem njihovog uništenja i posljedično tome se razvija bolesti. Ova antitijela se određuju kod osoba koje imaju simptome sistemnog eritematoznog lupusa (SLE), i/ili vezivna i vaskularna oboljenja, kao i kod žena koje su imale dva ili više uzastopnih neobjašnjenih spontanih pobačaja, zatim kod neplodnosti neutvrđenog uzroka, te ako su prisutni simptomi koji upućuju na endometriozu.

Uzorak : serum

· Antiovarijalna antitijela ( AOA )

Antiovarijalna antitijela su usmjerene protiv ovarija (jajnika), odnosno radi se o stanicama koje određene funkcije jajnika prepoznaju kao strane i shodno tome ih uništavaju. Ova antitijela se određuju kod žena koje su pod slikom preuranjene menopauze, koje imaju povišenu razinu FSH treći dan ciklusa, kod kojih su razlozi neplodnosti nerazriješeni, te kod kojih je slab odgovor na gonadotropnu stimulaciju.

Uzorak : serum

· Antifosfolipidna antitijela (APA)

Antifosfolipidna antitijela se stvaraju protiv vlasitih fosfolipida (dio stanične membrane) ili proteina koji grade fosfolipide.

Ova antitijela se određuju kod pacijentica koje su imale dva ili više spontanih pobačaja, kod endometrioze, kod neuspjele in vitro oplodnje (IVF) gdje se sumnja na neuspjelu implantaciju oplođene jajane stanice, kod preuranjene menopauze, kod neutvrđenog uzroka neplodnosti, kao i kod pacijenata sa sistemnim eritematoznim lupusom (SLE) i/ili drugim vezivnim vaskularnim oboljenjima.

Uzorak : serum

· Antitireoidna antitijela: tireoglobulinska (ATA) i mikrosomalna antitijela (AMA)

Tireoglobulinska i mikrosomalna antitijela se stvaraju na tkivo vlastite štitne žlijezde, sa posljedičnim poremećajem rada iste. Ova antitijela se određuju kod osoba koje imaju podatak o poremećaju rada štitne žlijezde i/ili podatak o dva ili više spontana pobačaja, te kod neutvrđenog uzroka neplodnosti.

Uzorak : serum

· Analiza embriotoksina (ETA)

Radi se o analizi kojom se nasoji utvrditi da li pacijenticini limfociti luče supstance koje toksično djeluju na embrijon.

Ova analiza se radi kod svih žena kod kojih je neutvrđen uzrok neplodnosti, kod kojih je neuspjela implantacija oplođene jajne stanice nakom IVF-a (in vitro oplodnja), kod neplodnosti povezane s endometriozom, te kod dva ili više uzastopnih spontanih pobačaja.

Uzorak : serum

· Antisperma antitijela

Antisperma antitijela su antitijela protiv muške sperme u krvi, vagini, ili u spermi. Sperma može uzrokovati imuni odgovor kod žena ali i kod muškarca. Antitijela mogu oštetiti i ubiti spermu.. Ukoliko veliki broj antitijela dođe u kontakt sa spermom, teško može doći do oplodnje. To se zove IMUNOLOŠKA NEPLODNOST.

Kod muškarca se mogu stvarati antisperma antitijela kada sperma dođe u kontakt sa njegovim imunim sistemom. To se može desiti kada su testisi povrijeđeni, ili poslije operacije ili poslije infekcije prostate.

Žene mogu imati alergijsku reakciju na partnerovu spermu ili stvarati antisperma antitijela. Ovo je rijedak uzrok neplodnosti.

· Estrogen

Količina estrogena se prati u žena koje imaju poremećene menstrualne cikluse, krvarenja, problem sa začećem, ili bilo koji drugi hormonalni poremećaj, te za utvrđivanje feto-placentarnog statusa kod rane trudnoće. Određivanje količine estrogena se koristi za utvrđivanje pojave ženskih spolnih karakteristike kod muškarca.

Uzorak : krv, 24 satni urin

· Folikulostimulirajući hormon (FSH)

Folikulostimulirajući hormon (folitropin, folikularni stimulirajući hormon, FSH) je hormon koji se sintetizira i izlučuje u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza). FSH zajedno sa luteinizirajućim hormonom (LH) ima važnu ulogu u spolnom sistemu:

• • kod žena FSH, zajedno sa LH potiče rast i sazrijevanje Graafova folikula u jajniku
  • kod muškaraca FSH, povećava proizvodnju androgen vezajućeg proteina i nužan je za spermatogenezu.

FSH regulira razvoj, rast, pubertetsko sazrijevanje, i spolne procese u ljudskom tijelu. Kod muškaraca i žena, FSH stimulira sazrijevanje spolnih stanica. Nivo FSH-a kod muškaraca uglavnom je stalan, dok se kod žena mijenja tokom menstruacijskog ciklusa.

Količina FSH-a koji se izlučuje iz hipofize kod žena je vrlo niska sve do 9. ili 10. godine života, kada postepeno počne rasti. S porastom FSH i LH počinje rast jajnika što dovodi do puberteta i menarhe (bez podražaja FSH i LH jajnici ostaju neaktivni).

FSH test se koristi skupa sa ostalim testovima (LH, testosterone, estradiol, i progesteron) kod otkrivanja uzroka neplodnosti i kod žena i kod muškarca. FSH pomaže da se odredi razlog zbog kojeg muškarac ima mali broj spermija. FSH se koristi i u ispitivanju poremećaja menstrualnog ciklusa ali i kao pomoć u dijagnostici poremaćaja hipofize ili bolesti jajnika i testisa.

Kod žena nivoi FSH i LH mogu pomoći u određivanju primarne ili sekundarne bolesti jajnika. Povećani nivoi FSH i LH su povezani sa primarnom bolesti jajnika. Neki od uzroka su slijedeći: nerazvijeni jajnici, Tarnerov sindrom, autoimuna bolest, izlaganje radijaciji, kemoterapija, policistični jajnici, bolesti hipofize ili štitne šlijezde, tumor. Također u menopauzi raste nivo FSH. Nizak FSH i LH su povezani sa sekundarnom bolesti jajnika usljed problema sa hipofizom ili hipotalamusom.

Kod muškaraca visok FSH je znak primarne bolesti testisa. Ovo može biti kao posljedica razvojnih poremećaja testisa, povrede ali i zbog virusnih bolesti (parotitis), izlaganja radijaciji, kemoterapija, autoimuna bolest.

Nizak FSH je povezan sa poremećajima hipofize ili hipotalamusa.

· Imunoglobulini ( IgG, IgM, IgA )

IgG - antitijelo odgovorno za kasni serumski imunitet, a proizvode ga plazma stanice.

IgM- antitijelo kojeg izlučuju B limfociti kao primarni odgovor na antigen.

IgA- antitijelo kojeg izlučuje sluznica, i osnovni je imunoglobulin u mlijeku, slini, suzama te u izlučevinama dišnog, probavnog i genitalnog sustava.

Ova analiza se radi kod žena sa ponavljajućim spontanim pobačajima, zatim kod onih koje se podvrgavaju umjetnoj oplodnji (IVF), kao i kad su prisutni simptomi autoimunih oboljenja .

Uzorak : serum, 10 ml u epruvetu sa crvenim vrhom (čepom).

· Inhibin A

Inhibin A luče lutealne stanice ovarija tokom lutealne faze menstrualnog ciklusa i tokom feto-placentarne faze trudnoće. Koncentacija Inhibina A u serumu se pokazala znatno tačnijom od hCG razina u predviđanju pobačaja.

Indikacija za testiranje: Žene čiji simptomi upućuju na defekt lutealne faze ili žena s dijagnozom idiopatskog infertilitetai, žene sa dva ili više sponanih pobačaja, te žena s visokim rizikom od gubitka rane trudnoće trebale bi biti ispitane tijekom prvog trimestra trudnoće što može osigurati održivost ploda.

Uzorak : serum

· Inhibin B

Inhibin B je protein koji luče jajnici. On kontrolira sekreciju FSH iz hipofize. Nivo Inhibina B se smanjuje sa godinama. Serumske koncentracije Inhibina B mogu predvidjeti odgovor jajnika na stimulaciju gonadotropina kod in vitro oplodnje (IVF) Indikacije za testiranje: Žene iznad 35 godina starosti, žene sa idiopatskim infertilitetom ili koje imaju slab odgovor na ovulatornu indukciju.

Uzorak : serum

· Lupus Anticoagulant (LAC)

LAC je imunoglobulin koji se veže za fosfolipide i dovodi do produženja vremena koagulacije. Incidenca LAC-a kod pacijentica sa ponovljenim pobačajima varira od 1 do 5 %. Indikacija za testiranje: Žena koje su imale dva ili više pobačaja.

Uzorak : plazma

· Luteinizirajući hormon (LH)

Količina LH se koristi da se utvrdi funkcija hipofize, uzroci neplodnosti, eventualni tumori hipofize.

Uzorak: krv, 24 satni urin.

· Natural Killer Cell Activation Assay (NKa)

Natural Killer stanice su veliki granulirani limfociti koje proizvodi koštana srž. NK stanice su najzastupljenija limfocitna populacija u sekretornom endometriju i decidui u ranoj trudnoći. NK cell Activation Assay ispituju funkciju cirkulirajućih NK stanica, kao i sposobnost interleukina-2 (IL2) da stimulira i intravenskog imunoglobulina (IVIg) da suzbije te djelatnosti. Povećana periferna i endometrijalna aktivnost NK stanica je primijećena kod pacijenatica: podvrgnutih in vitro oplodnji (IVF), koje su doživjeli gubitak spontane trudnoće ili IVF neuspjeh. 40% pacijenata podvrgnutih IVF sa dijagnozom endomatrioze pokazuju povećanu aktivnost NK stanica.

Indikacje za testiranje: Sve žene sa idiopatskim infertilitetom, endometriozom ili ponavljane IVF neuspjehe, koje imaju povećan ATA ili APA, te sve one koje imaju 2 ili više spontanih pobačaja.

Uzorak: serum, 10 ml u epruvetu sa zelenim vrhom (čepom).

· Progesteron

Poremećaj u koncentraciji progesterona može biti razlog neplodnosti.Testiranje se provodi da bi se pratila ovulacija, za dijagnosticiranje problematične trudnoće, kod abnormalnih krvarenja, te da se prati normalna trudnoća.

Uzorak: krv.

· Reproduktivni imunofenotip (RIP)

Identifikacija relativne koncentracije različitih populacija bijelih krvnih stanica u krvi je vrijedan pokazatelj u određivanju faktora rizika za gubitak trudnoće. Povišen omjer CD4 + / CD8 + stanice očituje se u nizu autoimunih bolesti, uključujući autoimuni sindrom reproduktivnog neuspjeha. Detekcija povišenih cirkulirajućih CD56 + stanica je korisna u identificiranju osoba sa rizikom za IVF neuspjeh.

Indikacija za testiranje: Sve žene sa idiopatskim infertilitetom, ponavljane IVF neuspjehe, te sve one koje imaju 2 ili više spontanih pobačaja.

Uzorak: serum

· SPERM DNA INTEGRITY TEST^SM (SDI)

Rezultati istraživanja su pakazali da kvalitet sjemena utiče ne samo na stopu oplodnjenego i na kasniji razvoj embrija. SPERM DNA INTEGRITY TEST^SM (SDI) određuje ošećenja DNA iz sjemena

Indikacije za testiranje: Muški partneri parova sa idiopatskom neplodnošću, IVF neuspjeh te 2 ili više spontanih pobačaja.

Uzorak: sperma

· SPERMIOGRAM

Spermiogram ili analiza sjemene tekućine jedan je od prvih koraka prilikom obrade neplodnih parova. Budući da je postupak bezbolan i jednostavan, a rezultati su brzo dostupni, danas on predstavlja rutinsku pretragu u procjeni plodnosti muškog partnera.

Pravilno uzimanje uzorka ejakulata

Pravilno uzimanje uzorka ejakulata

Kako bi rezultat analize sjemene tekućine bio što vjerodostojniji, nužno je pridržavati se nekoliko osnovnih pravila prilikom uzimanja uzorka ejakulata. Jedna od ključnih stvari prije davanja uzorka jest apstinencija od ejakulacije koja mora iznositi minimalno 2, a maksimalno 7 dana (u optimalnom slučaju taj period iznosi 4 dana). Naime, nakon apstinencije kraće od 2 dana u uzorku se može pronaći manji broj spermija, dok se nakon 7 dana smanjuje njihova pokretljivost.

Također je bitno uzeti kompletan ejakulat, budući da prvi mlaz sadrži najveću koncentraciju spermatozoida. Uzorak se najčešće uzima u laboratoriju, ejakulacijom u sterilnu čašicu, a može se donijeti i od kuće. Pri tome treba paziti da to bude unutar jednog sata od ejakulacije, a trebalo bi voditi računa i na održavanje tjelesne temperature uzorka.

Makroskopski pregled sjemena

Prije započinjanja detaljnije analize, najprije se prostim okom određuje boja sjemene tekućine. Normalan uzorak bjelkaste je boje, a promjena boje često ukazuje na neko od patoloških stanja. Tako je, na primjer, smećkasta ili crvenkasta boja znak da se u ejakulatu nalaze crvene krvne stanice, tj. eritrociti, a ta pojava se naziva hematospermija.

Viskozitet se odnosi na gustoću, tj. količinu sluzi u uzorku, a procjenjuje se prema visećoj niti koja se na duljini od 3 centimetra održava najviše 15 sekundi. Prati se i vrijeme likvefakcije, tj. vrijeme koje je potrebno da se plazma u sjemenu ponovno pretvori u tekućinu pod utjecajem enzima. Za taj proces obično je potrebno 20-30 minuta, a nepotpuna i zakašnjela likvefakcija može upućivati na neki oblik infekcije. Granice pH-vrijednosti trebale bi se kretati u rasponu od 7,2 do 7,8.

Od velikog značaja je podatak o volumenu ejakulata. Prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, on se može kretati između 1,5 i 10 mililitara. Uobičajen volumen ejakulata je između 2 i 6 mililitra. Volumen ejakulata sačinjavaju spermatozoidi, sekret spolnih žlijezda te sekret pasjemenika. Pri malom volumenu plodnost je umanjena budući da nema dovoljno tekućine koja bi spermije usmjerila prema vratu maternice, dok preveliki volumen može upućivati na varikokelu (proširenje vena koje odvode krv iz sjemenika) ili na predugu apstinenciju.

Analiza ejakulata pod mikroskopom

Prilikom pregleda ejakulata pod mikroskopom najprije se određuje koncentracija spermija. Ona bi trebala iznositi više od 20 milijuna spermija po jednom mililitru sjemene tekućine, iako i niža koncentracija (pod pretpostavkom dobre pokretljivosti) može dovesti do oplodnje.

Jedan od ključnih nalaza čitavog spermiograma upravo je postotak pokretnih spermija u uzorku ejakulata. Na stotinu izbrojenih spermija dijelimo ih prema pokretljivosti u tri osnovne kategorije: nepokretni, pokretni i progresivno pokretni spermiji. Više od 70% pokretnih, te 50% progresivno pokretnih spermija predstavlja potpuno uredan nalaz. Pri niskom postotku pokretnih spermija više informacija daje test vitalnosti metodom bojenja eozinom i nigrozinom.

Analiza morfologije spermija u razmazu obojenom po Papanicolauu još je jedan važan element u dobivanju konačne slike. Najmanje 60% spermija trebalo bi biti normalnog oblika i strukture. Abnormalnosti mogu zahvatiti glavu (oblik, veličina, pojava dvostruke glave), vrat (zadebljanje, iskrivljenost) i nešto rjeđe rep.

Poremećaji u spermiogramu

Oligozoospermija označava smanjen broj spermija u mililitru sjemena (ispod vrijednosti od 20 miliona). Astenozoospermija je dijagnoza smanjenog broja pokretnih spermija ispod granice od 50%, dok oligoastenozoospermijom označavamo kombinaciju smanjenog broja spermija i njihove smanjene pokretljivosti. Teratozoospermija jest stanje u kojem je manje od 15% spermija normalnog oblika, a nekrozoospermija predstavlja izostanak živih spermija u ejakulatu. Azoospermija je potpuno odsustvo živih spermija u ejakulatu.

Nalaz spermiograma koji nije u skladu s normalnim vrijednostima zahtijeva daljnje pretrage Jedan od prvih koraka svakako je kultivacija ejakulata na aerobne i anaerobne bakterije kako bi se isključila mogućnost infekcije. Pregledom kod urologa može se utvrditi postojanje nekog od poremećaja koji bi mogao dovesti do odstupanja od referentnih vrijednosti (poput već spomenute varikokele), a ovisno o indikaciji mogu se provesti i vrlo specifične pretrage (primjerice, hormonalni profil, tumorski markeri, dokaz antispermalnih antitijela).

· TESTOSTERON

Kod muškaraca poremećaj količine testosterona može dovesti do problema sa erekcijom, uzrok je neplodnosti, preuranjenog ili zakašnjelog puberteta. Sa druge strane kod žena ovaj poremećaj može biti razlog pojave muških spolnih karakteristika, nemogućnosti začeća, ali i kao marker za policistični ovarijalni sindrom.

Uzorak : krv.

INFEKCIJE GENITALNOG TRAKTA

Neisseria gonorrhoeae (gonokok)

Gonokokna infekcija ili triper je nekada bila vodeća spolno prenosiva bolest u Bosni i Hercegovini, a danas se vrlo rijetko dijagnostikuje. Uzročnik joj je Neisseria gonorrhoeae, mikroorganizam koji živi u genitalnim organima i prenosi se isključivo spolnim putem.

Širenje infekcije, kao i nepravovremeno i neadekvatno liječenje i kod žena i kod muškaraca može imati slične posljedice: kod muškaraca neprohodnost sjemenovoda, a kod žena neprohodnost jajnika i jajovoda sa sterilitetom i rizikom vanmateričnih trudnoća.

Uzorak: bris i iscjedak uretre

Metode:

1. Kultivisanje

2. Mikroskopski pregled gnojnog iscjetka bojenog po Gramu ili metilenskim modrilom

3. Metode amplifikacije nukleinskih kiselina: PCR

Infekcija sa Chlamydia trachomatis

Chlamydia trachomatis je među najčešćim uzročnicima spolno prenosivih bolesti. Spolne bolesti koje uzrokuje C. trachomatis mogu biti bez simptoma pa je zbog toga olakšan prijenos infekcije između partnera. Neliječena infekcija može uzrokovati neplodnost žena i muškaraca.

Uzorak: bris uretre i cerviksa, serum, sperma i urin

Metode:

1. Detekcija antigena C.trachomatis: direktna imunofluorescencija (DFA) i imunohistokemijska detekcija antigena (EIA).
2. DNA hibridizacijske metode: PACE 2 i Digene HC II CT-ID
3. Metode amplifikacije nukleinskih kiselina: PCR
4. Serološke metode: ELISA I IIF

Infekcije sa Mycoplasmae species

Iz porodice Mycoplasmataceae najčešći uzročnici genitalnih infekcija su Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum, Mycomplasma genitalium. Ove bakterije u žena mogu izazvati upalnu bolest zdjelice s razvojem apscesa, ožiljkastih promjena, što može dovesti do neprohodnosti jajovoda. U muškaraca dovode do uretritisa, prostatitisa i utiču na smanjenje pokretljivosti spermatozoida. Naseljavanje genitalnog trakta Mycoplasmama počinje obično nakon puberteta i ovisno je o spolnoj aktivnosti.

Uzorak: bris cerviksa, uretre, urin, sperma.

Metode:

- Kultivacija bakterija

- Metode amplifikacije nukleinskih kiselina: PCR

TORCH

TORCH ili TORCHES je kratica za pet, ali i više infekcija koje se prenose preko posteljice sa majke na plod. Ove infekcije mogu dovesti do pobačaja, smrt ili teške bolesti ploda, te kongenitalnih malformacija u novorođenčadi

Te bolesti su:

1. T- Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii)
2. O- Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, sifilis, varicella-zoster infekcije, parvovirus B19, HIV i druge)
3. R- Rubella (uzročnik Rubella virus)
4. C- Citomegalovirusna infekcija (uzročnik Cytomegalovirus)
5. HE- HErpes (uzročnici Humani herpes simplex virus tip 1 i 2)
6. S- Sifilis (uzročnik Treponema pallidum)

Međutim, ukoliko se traži TORCH uraditi će se pretrage na zarazne bolesti: toksoplazmozu, rubeolu, citomegalovirus i herpes.

Uzorak: serum

Metode:

- Serološke metode: ELISA

- Metode amplifikacije nukleinskih kiselina: PCR

INFEKCIJE GENITALNOG TRAKTA

Nespecifične infekcije genitalnog trakta uzrokovane aerobnim i anaerobnim bakterijama

Različite vrste aerobnih i anaerobnih bakterija mogu dovesti do infekcije genitalnog trakta žena i muškaraca, što može dovesti do prolaznog ili trajnog umanjenja njihove reproduktivne sposobnoti.

Uzorak: bris uretre, eksprimata prostate, ejakulata, bris vagine, cerviksa, punktat, aspirat

Metoda: mikroskopski pregled (nativni preparat–tamno polje, obojeni preparat, imunoflorescencija), kultivisanje, DNA analize

Virusne infekcije

Herpes simplex

- Herpes simplex virusi tip 1 i 2 uzrokuju genitalne infekcije.

- Perzistiraju doživotno u organizmu domaćina.

- Često se reaktiviraju

HSV tip 2 –karcinom cerviksa i vulve

Papillomavirus

Određeni serotipovi humanih papilomavirusa uzrokuju plantarne bradavice, obične bradavice, verrucae plane, anogenitalne kondilome, bradavice na rukama, promjene u ustima,ili kao laringealni papilom i promjene u podrucju cerviksa i vulve žene.

Virus se lako prenosi i širi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, koje ne moraju biti oštećene, iako oštećenje pogoduje zarazi.

Nastanak i razvoj malignih promjena lokaliziranih u podrucju urogenitalne i analne regije žena ili muškaraca povezuju se sa infekcijom organizma sa pojedinim serotipovima ovih virusa.

Dobroćudne lezije nazvane spolne bradavice ili šiljati kondilomi (condyloma accuminatum)HPV najčešće uzrokuju tipovi 6, 11, 42, 43 i 44.

Kondilomi se mogu pojavljivati u području vanjskog spolovila, rodnici, mokraćnoj cijevi, perianalnom području i završnom dijelu debelog crijeva u pacijenata koji održavaju analne spolne odnose. Ovisno o broju i mjestu spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež. Ovi tipovi ne dovode do zloćudnog rasta, stoga su označeni kao tipovi niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora.

Visokorizična grupa HPV

Infekcija HPV tipovima 16, 18, 31, 33 i 35, 45, 51 i 52 povezuje se s nastankom karcinoma vrata maternice, te ih se stoga naziva tipovima visokog rizika za nastanak karcinoma.

Uzorak: uretre, grlića maternice, bris promjene

Metode:

Citologija

Papa-test je pouzdan i osjetljiv screening kojim se izdvajaju osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje. Oštećenja sluznice nazivaju se cervikalna intraepitelijalna neoplazija (CIN), pri čemu stanice epitela pokazuju različite stupnjeve poremećaja sazrijevanja (CIN1 predstavlja blagu displaziju, CIN2 predstavlja srednju displaziju, CIN3 tešku displaziju i 4.stupanj je Carcinoma in situ- također spada (kao i CIN 3) u tešku displaziju, promjene zahvaćaju stanice, ali nije probijena bazalna membrana).

Virusološki pregled

HPV infekcija se može dokazati samo uz pomoć DNK testova

1. Hibriduzacijski DNK test (Digene HC II) (osjetljivost 88 – 89 %)

2. Amplifikacijski (PCR) DNK test (osjetljivost 96 – 97 %)

3. Genotipizacija virusa

4. Biomarkeri onkogeneze (NASBA)

Nekontrolisana E6/E7 ekspresija u proliferirajućim bazalnim i parabazalnim epitelnim ćelijama je fenomen na osnovu kojeg se razlikuje proces ćelijske transformacije od produktivne virusne infekcije.

Detekcija HPV E6/E7 mRNA i prisutnost onkogene aktivnosti u cervikalnim uzorcima se može izvesti uz pomoć metode reverzna-transkriptaza (RT)-PCR ili amplifikacijom sekvence nukleinskih kiselina (engl. nucleic acid-sequence based amplification, skr. NASBA). Prediktivne vrijednosti HPV mRNA testiranja još nisu istražene na populacijskim studijama.